Betonski radovi obuhvaćaju razmjerno složene tehnološke i logističke procese organizirane pri izvedbi građevina i konstrukcija od betona. Beton je mješavina cementa, agregata (šljunka i pijeska) i vode te u pojedinim slučajevima i dodataka.

Voda izaziva reakciju s cementom te kemijskim procesom hidratacije, nakon miješanja i ugradnje, beton očvršćuje. Tijekom procesa očvršćivanja beton razvija određena svojstva od kojih su najbitnija tlačna i vlačna čvrstoća, vrlo mala propusnost vode te kemijska i volumenska stabilnost.

Prema konzistenciji razlikuju se kruti, slabo plastični, plastični i tekući svježi betoni. Betoni krute, slabe ili niske plastične konzistencije, odnosno suhi ili vlažni, odlikuju se visokom početnom tlačnom čvrstoćom i malim stezanjem. Primjenjuju se pri proizvodnji betonskih elemenata i sklopova, pri izvedbi masivnih betonskih konstrukcija od uvaljanog betona te kod izvedbe betonskih kolnika.

Betoni plastične konzistencije imaju najveće područje, odnosno najčešću primjenu pri izvedbi raznih ab-konstrukcija.

Tekući betoni se zbog velikog stezanja i mogućnosti pojave pukotina primjenjuju samo u posebnim slučajevima, pri izvedbi gusto armiranih betona ili za zapunjavanje u oplati teško dostupnih dijelova betonskih konstrukcija.

Prema zapreminskoj težini se dijeli na lake, obične i teške betone.