Ukoliko su već postavljeni rubnjaci sa stražnjim osloncima svježem betonu treba dati nekoliko dana vremena da očvrsne. Bez specijalnih dodataka i postupaka beton zahtjeva i nekoliko tjedana dok ne postigne svoju krajnju čvrstoću.

U našem slučaju u pravilu su dovoljna tri dana dok beton ne dobije potrebnu čvrstoću koja omogućuje dalje radove na taracanju/popločavanju.

U ovom kontekstu važno je uzeti u obzir da se ne dopusti takozvano „izgaranje„ betona. Zbog materijala koji snažno apsorbiraju vlagu u priključnom području, primjerice potpuno suhi šljunak ili pijesak kao donja konstrukcija, može se dogoditi da se svježem betonu prijevremeno oduzme više vlage neophodne za otvrdnjavanje. Zato se naročito u ljetnom razdoblju preporuča naknadno vlaženje betona više puta dnevno. Također prekrivanje građevinskim ceradama također može zaštiti beton od intenzivnog sunčevog zračenja.

U sklopu izvođenja radova na popločavanju najprije treba napraviti jedan mali proračun. Pretpostavimo da su betonske ploče za taracanje visoke 0,8 cm te moraju stršiti iznad rubljanja kod izrade kolničkog prilaza za još 0.1 cm. Srednja debljina posteljice od pijeska ili finog tucanika ne smije prijeći 0, 4 cm; proračun iskazuje da se donja konstrukcija našeg nosivog sloja od tucanika ili reciklaže puni i sabija do visine od 11,00 cm ispod gornje ivice rubnjaka.

Tu je od presudne važnosti oprezan rad. Tih 11,00 cm moraju se što točnije rasporediti preko cijele površine, razlog zato je vrlo jednostavan. Ako na jednom mjestu imamo visinu(zapravo dubinu) od 9,00 cm od gornje ivice rubnjaka, a na drugom mjestu 14 cm onda se visinske razlike prividno mogu izjednačiti bez problema uredno navučenim slojem pijeska za popločavanje. Međutim taj privid obmanjuje. Kako naš sloj pijeska na nekim mjestima ima debljinu od samo 2,0 cm, a na drugim mjestima od 7,0 cm, onda tih 0,7 cm prilikom zatvaranja površine pomoću vibracijske ploče popušta znatno više od sloja pijeska za popločavanje debljine 2,0 cm.

Obratiti pažnju na činjenicu da se veći stupanj sabijanja i čisti, uredni i fini planum nosivog sloja dobiva tako što se površina stalno prska uz pomoć crijeva za vodu.

Kada je donja konstrukcija popunjena i sabijena mogu početi istinski radovi na popločavanju. Zato se postavlja sloj pijeska za popločavanje , granulacija 0 do 4,0 mm ili posteljica od finog tucanika granulacije 0 do 5,0 mm. Način pisanja granulacije je uobičajen kao 0/5 ili kao u slučaju reciklažnog materijala 0/32, što ne znači ništa drugo nego da su sve veličine zrna do 32 mm sadržane u materijalu. Visina sloja posteljice od pijeska treba iznositi otprilike 3,00 do 5,0 cm, pri čemu su 4,0 cm dobra srednja mjera.

Ukoliko su ivice paralelne te ako ste prilikom postavljanja rubnjaka radili točno i brižljivo onda možete napraviti jednu dasku kao šablonu za izravnavanje odnosno povlačenje. Uporabom takve šablone ostatak radova na popločavanju može se znatno ubrzati i pojednostaviti. Daska mora biti šira od površine koja se popločava, kod pločnika debljine 8,0 cm može se na krajevima štedjeti do 6,5 cm. Popločana površina kod završnog vibriranje neće popustiti više od 0,5 cm, a pločnici mogu prelaziti preko rubnjaka 1,0 cm. Cjelokupna površina može se navući jednim radnim procesom.

Nakon toga može se započeti sa stvarnim polaganjem. U praksi je najrasprostranjeniji takozvani slog dužnjaka ili spoj pulupločnika, zato što se betonski pločnici međusobno preklapaju za pola pločnika. To međusobno preklapanje za pola pločnika omogućuje međusobno podupiranje u spoju te sprečava isklizavanje.

Osnovni načini klasičnog spajanja elemenata, to jest njihovu međusobnu suovisnost u tlocrtnom uzorku su još poligonalni spoj, kvadratni spoj, pravokutni spoj, mnogokutni spoj.

Često se koristi i blok slog nazvan tako jer se pločnici međusobno spajaju u blokove. I još jedna opaska, oni koji sagnuti rade na popločavanju izgube često mjeru odoka. Izgubljeni milimetri u jednom nizu pločnika zbrajaju se od pločnika do pločnika te upravo kod blok slogova nemate više točno centriranje.

Zato se povremeno odmaknite od površine koja se popločava te kritički pogledajte svoj rad. Onaj tko nema školovanu mjeru odoka ne treba se ustručavati od uporabe konopca za izravnavanje fuga od jednog do drugog kraja. I kod sloga dužnjaka možete na isti način kontrolirati leže li sve udarne fuge na istoj visinskoj liniji kako bi osigurali jedinstvenu optičku sliku fuga.

Nakon polaganja slijedi sabijanje površine vibracijskom pločom. Kod betonskih pločnika obvezno je korištenje gumenih podložaka kako bi se površina pločnika zaštitila od mehaničkih oštećenja. Postupak sabijanja vrši se ravnomjerno. Na kraju se cijela površina posipa pijeskom kako bi se popunile fuge bilo običnom metlom ili to možete jednostavno prepustiti kiši.